Sjećam se kao da je jučer bilo.
Bila je veljača 2009 godine. Ima sam 13 godina i roditelji su mi još bili skupa.
Bilo je to brutalno spuštanje (roast) koji nije bio namjeravan i kojeg sam na pola puta improvizirao.
FBI: Di si dosad bio?
Ćale: Susrea sam prijatelja kojeg nisam vidia 20 godina. Jbg, zalomilo se. Nisam puno popio. 3-4 pive samo.
FBI: Puhni u mene.
Ćale: Neću ženo, šta mi ne viruješ.
Ja: Šta je, ćaća, bojiš se alko testa?
Ćale: Mali, ne seri i idi u krpe.
FBI: Ne virujem, puhni.
Ćale: Evo, pušem.
FBI: 8 pivi.
Ćale: Koja si ti vištica, uvik znaš. Šta je za mene 8 pivi, pokazat ću ti balans.
FBI: Ajde da te vidim.
Ćale (dodiruje livim laktom desno koljeno s jednom podignutom nogom i obrnuto): Vidiš da sam priseban.
Ja: Ćale, stoj na jednoj nozi.
Ćale: (stoji na jednoj nozi, prvo na livoj pa na desnoj) Jesi vidia sine svoga ćalu (pijani cerek).
Ja: Podigni livu nogu i drži je u zraku i istodobno nasloni desni lakat na livo koljeno te dotakni desnim palcem nos, mali u zraku i 3 prsta povuci k sebi.
Ćale: (diže livu nogu, drži je u zraku, nasloni lakat te dotakne desnim palcem nos i poklikne slavodobitno): A nevjerne Tome, jesam vam reka da nisam p'jan.
FBI: Jbg godine iskustva, otupia si ti na alkohol ako nije baksa.
Ja: Majko, je, dokaza je. Nego mene je uvik zanimalo kako je to imat kućnog klauna.
Ćale: (zabezeknut, u nevjerici, zamrznia se, nikad dužih 3 sekunde):Ja, ovaj...
FBI (hihoće se): Je li se ovo upravo dogodilo?
Ćale: Je me navuka i zakovilja. Ajde, bit će nešto od malog Židova.
