
Specijalitet vranjskog "nečega".
Nije gde trenutno sediš, već te lepo čovek pita za približnu lokaciju tvoje kuće...
Zaostavština iz vremena kad ljudi nisu mogli ni dupe da nađu, a kamo li da sednu od posla, kad se crnčilo po hadžijskim čiflucima, plevnjama i izbama, tako da je onaj kućerak njegov jedan jedini, jedino mesto gde je čovek mogo da sedne...
Danas, ovo pitanje zbunjuje 75% pitanih lica na teritoriji Pčinjskog okruga i 100 % ostalih koji glagol "sedeti" ljudski upotrebljavaju...
Ama, kako ga ne znaš? Majka mu je u tkačnicu radila, sediv u Tulbe, e će ideš kod njega, jednu crvenu šmirglu da mi doneseš muda da si počešam...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
brate ja sedim u donje vranje...ne se zebaaj s mene :)
s donjovranjci nema zajebancija, oni prvo bijev, pa pitujev :)
ma ne te ni pitujemo posle tepanje :)