
Dere se k'o vo pred klanje. Kad' zapišti bolje da odeš u pičku materinu nego da budeš u istoj prostoriji sa tom osobom, jer je frekvencija glasa toliko jaka da probija bubne opne. Jauče kao da je siluju, a u stvari samo želi da privuče pažnju. Dođe ti da je lupiš po sred face istog trenutka kad' progovori, jer je toliko nepodnošljiva da bi joj eksere zabijao u nokte a jezik iščupao da glas ne može da pusti.
A: "Dolazi Marija? Aaa, neka, ja idem kući. Ne mogu da je slušam. Kuka k'o sanitet niz ibarsku magistralu. Ima glas, ne dao ti Bog. Bolje da odem dok ne dođe nego da se iznerviram i ovaj put je raspalim po ustima čim počne da balavi o onom njenom seljoberu. K'o da mene zabole što su se oni opet, po milijarditi put, razjebali."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Prikolji to zbog komšija, da se ne bune...
+