Čekanje u redu za vrijeđanje.
Muntić: Zaposlenima nisu riješene zadnje četiri plate, a opet si mogao opštinskim parama da svojoj porodici uplati zimovanj...
Ljigić: Da neću tebe još da pitam?!
Voditelj: ..molim Vas gospodine Ljigiću, poštujmo kulturu dijaloga. Nemojte upadati u riječ. Dobićete priliku, samo dopustite gospodinu Muntiću da dovrši misao. Bez uvreda ovaj put.
Muntić: Prema tome, želio bih iskazati nezadovoljstvo...iiii...s obzirom...ovaj... Eto, sad sam izgubio nit zbog njega. Ne znam šta sam htio reći...
Ljigić: Kad si glup!
Muntić: Ko glup?! Sad bih ja kao trebao nasjesti na provokacije i reći još kako si kriminalac koji je rasprodao pola voznog parka i stavio pare u svoj džep, ali nisam tu da vrijeđam.
Voditelj: ...Gospodo, moraću da vas prekinem ako nastavite ovako...
Ljigić: A šta ćemo sa opštinskim zemljištem u samom centru grada na kojem si napravio hotel? Doduše, ništa dobro nisi ni mogao naučiti od svog lopovskog političkog lidera, majku li ti jebem!
Voditelj: Iiii...idemo na reklame, pa se vraćamo u studio kad se smire tenzije.
Muntić: Jesam li ti sto puta ponovio da mi ne spominješ...predsjednika stranke?!
Kad uspeš da ne zaboraviš šta si hteo da kažeš posle razvučenog, napornog i dosadnog izlaganja druge strane.
