
Supermenova govornica savremenog čoveka. Mesto gde se nedefinisana antropomorfna masa pretvara u funkcionalnog člana ljudske zajednice.
*zvrrrrrrrr*
"A....aalo?"
"E, 'ajde navrati za jedno sat i po, da odradimo nešto, pa na fucu"
"Fudb....aa....'ajde, samo da otkuntam još koji minut i da bacim jednu transformaciju u kupatilu, pa ću navratiti..."
Ustaješ posle pola sata, pronalaziš papuče i teturaš se polu-svestan kroz hodnik. Sa nekog dela dela osećaš čudan miris. Zaključuješ da je u pitanju rame. Fleš. Svirka, čaše piva i rakije lete na sve strane, što ne bi koja završila o tvoju glavu à la kineska-glasačka-kutija. Nebitno. Sedaš na šolju, i otpočinješ simultano izbacivanje otrova iz sebe. Osećaš kako ti se vidno polje bukvalno proširuje za četvrtinu. Ukapiraš da su oni zeleni mehurići koji se vide napolju ustvari lišće. Sukobljavaš se s ogledalom, naduven, dok ti se podočnjak odliva niz stepenice. Tuš ritual, pa pranje zuba u nadi da ćeš oterati osećaj da ti je neka zemlja trećeg sveta otvorila deponiju u ustima. Odokativno procenjuješ kvalitet svirke po količini prljavštine na odeći. Dezodorans. Mnogo dezodoransa. Zgražavanje kako si uopšte u takvom stanju mogao da legneš. Opet. Doručak, pa n a suočavanje sa današnjim neprijateljima.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.