
Kad se događaji sa iste prepričavaju i djeluju nestvarno godinama poslije. Što bi rekao jedan moj prijatelj: Jebeš pijanku, ako imaš obraza izaći u grad 7 dana poslije.
Prije par godina, 5 januar...
Odem u grad na jutarnju kaficu. Sretnem prijatelja i pijuckamo opušteno kaficu, čita se štampa. Kaže mi on: E ajde da svratimo do druge kafanice, mom rođaku je rođendan, pa samo da popijemo piće i idemo kući. Ajde. Ulazimo mi u kafanu, zagrijana atmosfera do usijanja. Odmah s vrata: Oooooooooo, pa gdje ste vi do sad. Konobar: Šta piju pičke. Ja: Štok. Daj mu odmah 2 deci, da nas stigne...
Epilog: Tip koji je pošao da kupi prase za Božić, potrošio sve pare i otišao čovjek, kupio pršut. Jebi ga, zna da je nešto u vezi sa svinjom. Došao kući, kaže mu žena: Jesi li normalan, konjino jedna, imamo 6 pršuta kući.....
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
primer je loš ---------
Možda, ali je istinit.
Kako reče djin u filmu Gospodar želja ''znam za žurku o kojoj se pričalo vekovima'' (i napravi krvoproliće na žurci).