
Onaj što priča loše o nekoj osobi, bez njenog znanja, sa ciljem da ispadne faca u društvu, iako on lično toj osobi ne može ni na koji način da naškodi.
Osoba A: Da vam ja kažem ko je on. Obična jajara. Prošle večeri smo divljali u njegovom restoranu, lomili čaše, flaše. Nije nam rek'o ni reč. Kažeš, švercovao pljuge devedesetih. Jaka stvar. Ko nije?
Neko iz društva: Ti nisi.
Osoba A: Bio sam klinac tad. E, da sam rođen koju godinu ranije...
Osoba B: Ajde prekini, laješ k'o kuče na točak, ne mogu da te slušam više.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Dobro je ovo!
haha, svaka cast +
Hvala :)
Odlično je ovo. Čak ću i u omiljene da turim :)
И би тако, те ја и наиђох на њу :)+
Odlična! +
Bravo!
haha... pa ovo je odlično! :) +
Dobra dobra. +
Kod mene laje kao ker na Cigane.
Odlična defka.
Konverzacija u primeru prava, kao da ih slušam kako pričaju, a to je odlika pravog primera +
Hvala svima, još jednom!
zanimljivo skroz +++
dobra!