
Kaže se za hiperproduktivnog pisca koji jednom godišnje objavi bar po jednu knjigu, ako ne i dve-tri.
Za razliku od onih književnika koji jednom u deset godina nešto objave.
Naravno, ovde se ne radi o đubretu i štampanju svega i svačega, pogotovo kad izvadiš kintu iz svog džepa, pa ti je skoro svaka izdavačka kuća dostupna.
Ovde se radi o kvalitetnim i ozbiljnim piscima kojima kvantitet ne ugrožava kvalitet.
Na primer, na našim prostorima, to je nesumnjivo Svetislav Basara.
On u ovoj definiciji nije u svojstvu reklame, nego u svojstvu najboljeg primera.
Kolega kolegi:
- Jesi li napisao šta u poslednje vreme?
- Jesam kurac! Ne da mi se nikako da započnem prvu rečenicu. Nisam ja tako lak na peru kao Bas, koji piše i u gradskom prevozu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Шешељ је лак на перу, ал срање пише. Николај је на пример био лак на перу, а дикција му је страва.
Murinjo, da li si ti svestan koliko mnogo si rekao ovom rečenicom? Popeo si se još jedan stepenik u mojim očima...
Izvini Murinjo, ali Šešelja ne ubrajam u književnost. Štancovanje podataka je lišeno poetike :)
Ма Брус, то ми је био циљ :)
Не Љаксе, него помисли човек да сигурно добро пише кад је онолико елоквентан, а ти узмеш и смараш се ко нездрав. И скоро све пише из револта :)
Ne volim političke "književnike" poput Voje, Vuka, Legije... Zamisli, kako je Legija mogao da objavi knjigu, a ne zna čestito ni da se izrazi...:)