Fraza koja vašem sagovorniku stavlja do znanja da će stvar koju traži naći sa verovatnoćom 1:123768732587263873256837.
Naime u fokusu ove fraze ja Miša Tumbas, inače vatreni navijač Partizana, koji već 20tak godina obituje na terenima na kojima nastupa njegov voljeni tim(stadion JNA, Pionir..).
E sad, poznato je da na svakom meču na kome prisustvuje on besomučno traži dres od dragog mu igrača, a neretko ga i dobije. Jasno je da Miša nikada ne ide kući, a i nema svoj ormarić na stadionu, pa je jedino logično rešenje da dresove oblači jedne preko drugih.Dresovi su vremenom srasli sa njegovom kožom i sami postali Miša Tumbas.
U čaršiji kruži priča da se potkošulja, koju je Miša obukao na pionirskoj zakletvi drugu Titu godine 1972., nalazi na dubini 600-800 metara, niko sa sigurnošću ne zna.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
A tek kad ceo jug počne da skandira: Mišo skini se, Mišo skini se...+
haha