
Situacija koja se često dešava u zatvorenim prostorijama gde se veća grupa ljudi skupila da bi nešto/nekoga gledala/slušala, pri čemu se od posetilaca zahteva da ne prave buku, kako bi se sve moglo neometano pratiti. To može biti školski čas, neko predavanje, pozorišna predstava, bioskopska projekcija i bilo šta drugo tog tipa. U takvoj situaciji se jedan od posetilaca, kome dođe da se zakašlje, uzdržava da to učini, da ne bi baš on bio taj koji će da poremeti tišinu, odnosno da ne bi skrenuo pažnju drugih na sebe tom prilikom. No, u nekom trenutku se obavezno desi da se neko u publici zakašlje. Narednog trenutka i dotični posetilac počinje da kašlje, a za njim, gle čuda, i još nekoliko njih, toliko da se na kraju stekne utisak da se cela publika zakašljala. U stvari, desilo se to da naš posetilac nije bio jedini koji se uzdržavao od kašlja. To uzdržavanje je kod svih prestalo onda kada je samo jedan posetilac skupio hrabrost da počne da kašlje, čime je dao jedinstvenu priliku i ostalima da ga lančano slede, jer znaju da sada neće biti usamljeni u tome. Siguran sam da je svako od nas veliki broj puta doživeo ovako nešto.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Јес` вала... +