
Osećaj koji se u vama budi nakon skoro svakog američkog filma i odnosi se na sve moguće filmske žanrove.
Teen komedija:
Prestaću da budem luzer i smuvaću onu ribu na nekoj ludoj žurci i biću dobar student iako stalno izlazim. Sve se može!
Komedija:
Ma, moja nemaština će se na kraju pretvoriti u neku ludu trku koja će me pak odvesti na Bahame i zbog koje ću da doživim još par hiljada urnebesnih situacija i na kraju da postanem bilioner.
Triler:
Hmmm.. Vidiš šta se sve dešava ljudima, možda govna u kojima sam ja i nisu toliko duboka!
Akcija:
I ja ću jednog dana da postanem obučeni vojnik i sve žene će da me žele i imaću penthouse na vrhu nekog nebodera i ima da me boli uvce!
Romantična komedija:
Onaj dečko/devojka će konačno da počne da obraća pažnju na mene, jer vidiš.. čuda se ipak dešavaju a prava ljubav pobeđuje sve!
Drama:
Nema veze to imam završenu samo osnovnu školu, počeću da se bavim prodajom nojeva trkača i malo po malo ću razviti biznis sa nojevim jajima i za manje od godinu dana imaću ženu, decu, kuću i nova kola plus ću da postanem legenda svoje države. Nojevi su čudo!
važno obaveštenje:
NIŠTA OD GORE NAVEDENIH STVARI VAM SE NEĆE DESITI! jbg!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Na to im je koncipiran kompletna država što ne bi i filmska industrija.
pluscina