
Nada na igli, na infuziji, koju samo nerealni ili samosažaljivi mozak može da uključi u život kao onaj zrak na kraju tunela, a šanse da se nešto stvarno promeni su daleko ispod nekog pouzdanog znaka koji označava stvarnost. To je jedna“nepravedna i ničim izazvana“ pojava.
Nada ima svoje promotere, kupce i posmatrače: aktivne(veštake i analitičare) i pasivne (slobodne i apsolutno nezavisne) kojih je sve manje.
Kad se skine sa igle, nada se pretvara u izgubljenu nadu i najčešće umire.
1) A(ž): Onaj Maki...kreten...obećava Goci da će da je ženi, ...daje joj lažnu nadu, a meni se nabacivao...
B(ž) : A i ti si našla da pokazuješ kako si lepo depilirala noge...živ čovek...
2) Bio sam siguran da će oštećeni uspeti da pretrči ulicu,...pa nisam ni kočio...
3) Mančester se nadao da ima dovoljno visoke“stubove odbrane“- kad ono, desi im se Mesi...i to glavom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
"Bio sam siguran da će oštećeni uspeti da pretrči ulicu,...pa nisam ni kočio..."+++++++++++++++++++++++