
Po priči naših roditelja, jedini slatkiš koji je postojao u njihovo vreme. Koriste ga kada hoće da nam kažu kako su današnje čokoladice za pičkice i da smo mnogo razmaženi.
Naravno i u njihovo vreme je bilo raznih slatkiša ali oni se ponašaju kao da nije da bi imali za šta da nas cimaju.
Ćale: Šta jedeš to?
-Snikers.
-Kakav bre snikers?
-Pa čokoladica sa kikirikijem, medom i tako to.
-Eeee kako ste vi razmaženi danas. Kikiriki, med, pa u moje vreme mi smo imali samo 'leba, masti i aleve paprike i to je to. A vi samo izvoljevate. Eeeeee
-Ali to nije slatkiš.
-Ti znaš šta je slatkiš eeeee
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
iz fani koz iz čru ++
Seru, bre, matorci. Moj ćale mi pričao kako je jednom pojeo kevi 24 knedle sa šljivama, slistio sve što je baba napravila... i to dok se ona okrenula šerpa bila prazna. Kakva aleva, kakva mast, ajde beži!
+
da bre, namažem mas na leba idem ulicom i jedem i svi su tada imali po 2 metra i 140 kila i mogli da iščupaju volu rep, a sada samo kukaju +
Prase, ocu knedle.
Što sam stariji, to sam bio bolji...!
+
Knedle sa šljivama izuvaju. Oću sada i ja knedle.
Prase, moram ti reci da te mrzim. Trazila sam celo jutro sljive i ne nadjoh ih. Ti si kriv.