
Legende su zadužile vašu firmu još dok ste vi sricali bukvar ili možda dok niste bili ni u planu. Vi nemate dva pišanja u preduzeću, a legende su tu prošle sito, a posebno rešeto, pamte i pisaću mašinu i teleprinter. Zato neće ni da čuju za računar. Word zovu „ono kucanje“, a u mejl adresi pokušavaju da prenebregnu @. Šta god da vi uradite, oni mogu bolje, lepše i smislenije, ali neće. Pa dosta su oni radili, majka mu stara, vreme je da mlađi potegnu. Legende firme postoje da bi davale old school savete, raspravljale o poslednjem Đokovićevom meču i čuvale štek za vodku od šefova kapitalista. Na šljaku kasne kao voz Beograd-Bar. Ne mešaju se u svoj posao, ako se ponekad i umešaju – očekuju da im nadređeni i podređeni zajedno pruže felacio, da dobiju varijabilu i orden Svetog Save drugog stepena.
- Bog te maz’o, ako redigujem još jednu vest o Libiji, pomisliću da sam Gadafijev sin. Radim vesti uživo od jutros, a naš Urednik došao na posao pre pet minuta.
- Da, eno ga, šeta hodnikom k’o Džoni Voker. Saće uigrana šema – ide sa Vlajom iz tehnike dole na dve, tri pljuge, onda se kod Pere Tonca ogrebe za čašicu radže pa onda kladionica…
- Sa kim će da popunjava kladžu kad danas ne dolazi Bulbulderac?
- Ma dolazi, nego kasni neka četiri sata otprilike. E, posle kladionice će možda da razdeli neke zadatke za dnevnik.
- Ili će sa ostalim legendama otići dole u kafanu na suljpa, a nas dvojica ćemo sami da giljamo ovde…
- Ma ćuti, još petnaestak godina pa ćemo i mi da budemo neke legende!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
Tačno tako, jako je iskustvo u ovoj defki +