
Izraz nakon koga obično sledi sveopšte makljanje, a prethodili su mu, redom uljudna molba i neljudski odjeb.
- Je l' slobodno?
- Vidiš da nije, sedi torba.
- Pa stavi je na pod.
- Pa da mi se isprlja?
- Prljava je već.
- Neću još više da je prljam.
- Žena mi je trudna, hoće da sedne.
- Bole me.
- Klinac, u moje vreme smo bili kulturniji.
- A je l'? Bole me.
tri sata kasnije na urgentnom centru
- A lepo sam ga zamolio.
- Ali dušo, nije mali znao da si slab sa živcima i da si majstor sisteme.
- Lepo sam ga zamolio.
- Sad ćemo morati da platimo za sva ta slomljena rebra, ruke i frakturu lobanje.
- Bole me.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
A lepo si mu reko +
Замољен бијаше.
Otkud ekavica?:D +
Čekam hejtere :) Imam jednog, pa ga zajebavam lolololo