
Taksista u prolazu pored autobuske stanice.
Uobicajena pojava, najcesca u toku kasnih vecernjih casova, kao i u trenucima kada vozila GSPa ne krecu redovno, kao posledica protesta, radova, itd. Lesinari primecuju guzvu na stanici, prebacuju u drugu i najmanjom mogucom brzinom krstare pored svojih potencijalnih zrtava, nadajuci se da ce neko od njih zaboraviti na trenutnu besparicu ili da ce mu nestati strpljenja za cekanje autobusa i upasti u njegove kandze. Naravno, uvek se nadje i neki poslovni covek srednjih godina, ambiciozna mlada zena ili tinejdzer kome novac zaista nije problem koji ce bez ikakvog snebivanaj podici ruke i time dati znak lesinaru da upali svoj taksimetar. Najveci prirodni neprijatelji lesinara su tvrdoglavi mladici koji uzvracaju mrki pogled i najcesce ih u sebi proklinju (ponekad i naglas).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.