
Meka za sve mesoždere. U septembru se cela srpska nacija sjati u ovaj gradić, radi odavanja pošte majci srpske ishrane - pljeskavici. Ceremonijalno ožderavanje i prežderavanje traje neka tri dana. Tokom ta tri dana, Leskovčani profitiraju na dve stvari: mlevenom mesu i sodi bikarboni.
"Šefe, daj jednu ljutu s'lukom!"
"A, be, mori, s'g će gi napravimo jednu od petnajes..."
"Al' obavezno zaljuti!"
"Ti će me utšiš kak' će gi zaljutim, mori, kutše jedno u tšakšire!?!"
* "TŠ" je u suštini meko "Č", koje samo LeskovTŠani umeju da izgovore valjano...
Grad koji kad se nađe u nazivu pljeskavdžnice automatski popravlja kvalitet hrane u istoj.
Leskovačke pljeskavice!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.