![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
Meka za sve mesoždere. U septembru se cela srpska nacija sjati u ovaj gradić, radi odavanja pošte majci srpske ishrane - pljeskavici. Ceremonijalno ožderavanje i prežderavanje traje neka tri dana. Tokom ta tri dana, Leskovčani profitiraju na dve stvari: mlevenom mesu i sodi bikarboni.
"Šefe, daj jednu ljutu s'lukom!"
"A, be, mori, s'g će gi napravimo jednu od petnajes..."
"Al' obavezno zaljuti!"
"Ti će me utšiš kak' će gi zaljutim, mori, kutše jedno u tšakšire!?!"
* "TŠ" je u suštini meko "Č", koje samo LeskovTŠani umeju da izgovore valjano...
Grad koji kad se nađe u nazivu pljeskavdžnice automatski popravlja kvalitet hrane u istoj.
Leskovačke pljeskavice!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.