
Radi u državnoj firmi (jer u privatnoj ne bi zaradio ni za ustajao vazduh), teorijski zna skoro sve - praktično veoma malo (eventualno da kupi doručak za najviše tri osobe), za čitanje novina mu smeta čak i promaja, uredno odlaže svoje lične stvari ali uporno zaboravlja da započne da radi u prvih 5-6 sati po dolasku na posao i često napominje :
"Ih, što si......pa mogao sam i ja!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Podseća me na moju malenkost, osim čitanja novina.Ja obično pogledam neki film.
ne bi verovala, ima ih i u privatnim firmama: rodbina direktora; oni kojima samo nogice vire; i najgora sorta od svih - direktorova tj. vlasnikova žena/ćerka!
+
Juuu, strašno...