
To je onaj osećaj kad završite sa svim radnim obavezama, dovedete stan/kuću u normalno stanje, dovedete sebe u normalno stanje, nekako se rešite nekog od ukućana koji uvek ima nešto da pita ili priča, priuštite sebi neku hranu/piće koje volite, niko vas ne dira i radite sve što vam srce želi. Ostanete sami da se malo odmorite od svega.
Skoro pa nedostižno.
Najgore je kad ga ipak postignete, i neko vas prekine...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.