Generacijska propratna pojava, nezaobilazna stvar u zivotu svakoga su likovi iz kraja. Pazljivo odabrana ekipa jos u najmladjem uzrastu postaje sastavni deo zivota svakog pojedinca toga kraja. Svi za njih znaju, svi znaju sta rade, oni su prosto tu. Ove ekipe s godinama menjaju uporista od skolskog dvorista, preko parka, do kafica. Uvek ima onaj najveci, najglasniji, reklo bi se da je vodja (a i ko ne zna Mareta on je jos u desetoj godini krao pandurima brisace) , sa njim je uvek onaj smeker, kralj zabave (ko jos ne zna Vuleta pa za njim su otkidale sve ribe iz kraja), ekipa ne bi bila potpuna da tu nije onaj debeli dobrica Veljko (uvek je bio tu kad je bilo gusto, one sa kanerovag je sam poslao na usivanje), a da ...manje primetan , uvek naduvan, prosto tu onaj mali.....Mika(svasta pa ko ne zn Miku njegov burazer je u zatvoru vec tri godine )
I tako redom.... zive legende su tu godinama, mozda ih ne znate likom ali ko jos ne zna Veljka iz kraja?
Kada neko od njih (a cini se kao da se to njima najcesce desava u mladosti) ode sa ovoga sveta ne mozes a da ga ne oplaces, ne moras ga znati, prosto on je deo tvog zivota ..... i svi ga se secaju i svi ga pominju....a on je bio samo lik iz kraja.
Mnogim likovima iz kraja koji vise nisu sa nama.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Bravo +
Bravo +