Prijava
  1.    

    likovi koji govore: "Kilo granja lešim!"

    Klinci, studentarija i svi infantilni likovi, tj. sve ložane koje tripuju kuloću, odnosno koji se pošto-poto trude da pokažu opuštenost pred drugima.

    Popiju korpu, otkači ih devojka, devojka na koju se lože otišla sa drugim na more, imaju devojku - ne da, devojka/žena se ugojila i ne depilira se, ne jebu, jebu retko - ali loše, padnu ispit, padnu godinu na faksu, nemaju posla, imaju posla - mala plata, nema plate, Vučić je razočaran, Vučićević je tužan zato što je Vučić razočaran, Borko Stefanović ne zna da li je novi Lenjin ili Če Gevara, Tadić kupio pogrešnu kremu protiv bora... nema veze, oni na sav glas urlaju kako "kilo granja leše" i ništa ih ne može izbaciti iz takta.

    U stvarnosti oni i ne znaju ni kako izgleda vutra ili su osetili njen miris par puta u VC-u nekog kluba dok su bacali peglu od previše razvodnjenog rumunskog koncentrata hmelja i ječmenog slada nego su slušali prvi put Ajs Nigrutina i sad smaraju okolinu izigravajući zajebane likove i ljute glave koje objašnjavaju život, dok i dalje kad ostanu sami plaču u nekom ćošku sobe npr. zato što ih je mlada i lepuškasta kasirka iz popreko pogledala.

    - Nešto si miran u poslednje vreme. Vidim da ne kukaš zbog Jelene, ne kukaš kako su sve devojke kurve, kako je ovaj svet nepravedan. Nego, što si sav naduven kao da imaš neku alergiju?
    - Ma rešio da promenim život iz korena. Kilo granja da lešim, matoreee! Sve mi leeeepo, brateuuu! Malo mi otekle oči od dima, ali navićiću se.
    - Aj ne kenjaj! Opet si išao kod doce po dozu antidepresiva, pa si posle ronzanja na njegovom kanabetu, drmnuo šaku pilula. Naduvaš se kad prođeš pored otvorene kante sa farbom, nisi ti travu u životu onjušio. Nadam se da su lekovi počeli da ti deluju, stvarno nemam više živaca da slušam priče o Jeleninom zlatnom međunožju koje navodno prlja neka prestonička svinja.