
Ništa nije tako otmeno kao sredovečna dama sa nonšalantno oklembešenom, izbečenom mrtvom životinjom oko vrata. Ovo je svojevremeno bio must have asesoar svake uglađene gospođe, od profesorke solfeđa do predsednice sindikata OUR "Krmivo" Čortanovci. Nabavljala se u Solunu na osmomartovskim ekskurzijama i sa jednakom elegancijom je švercovana ispod suknje. Ukombinovana sa šubarom oslikavala je kulturnu bliskost sa braćom Sovjetima. Dolaskom kapitalizma lisica je izašla iz mode a na njeno mesto je došla sintetička kineska ešarpa. Bilo kako bilo, velika je sreća što Kineza nije bilo ovde kada je lisica bila u modi.
Jako lukav, a u isto vreme i prevrtljiv čovek. Nikada ne znaš šta da očekuješ od njega. Kada se planira neki zajednički rad, tu je prvi, organizator. Kada dodje vreme da se počne sa izvršavanjem planova, nigde ga nema. Izgovor je da je imao neodložne obaveze, pa nije mogao da učestvuje, ili da je bio mnogo bolestan.
Uglavnom svako selo ima svog lisicu...
-Ih, što me prevari onaj Milan.
-Lepo sam ti pričao, lisica je to!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.