
Jedna od psihičkih bolesti u najavi savremenog društva, koje bi radije svoja osećanja delilo sa junacima filmova, serija i crtaća, nego sa bližnjim svojima.
Sajtovi posvećeni obožavanju likova popularne kinematografije, puni pisama podrške i žalopojki ako neki od likova pogine, izliva besa i obožavanja, i tu i tamo se potkrade koja bračna ponuda, manijaci koji uhode glumce koji glume njihov predmet obožavanja i oslovljavaju ih imenom lika.
Debili koji javno polažu pravo na jadne glumce, tvrdeći da su njihovi i ničiji više.
Fanfic- ovi koji su zaposeli internet, i kojima ljudi javno sapoštavaju da su zreli za ludnicu, izmišljajući kojekakve (ljubavne) scene sa svojim idolom...
Kao ljubitelj dobrog filma i serija, zalažem se za umerenost u svemu.
Aman, bre, ljudi, zar nije lepše otići u grad i popiti piće sa nekim dečkom ili devojkom, nego kod kuće sanjariti o liku, ili nešto još radikalnije, koji ti nikada neće uzvratiti ljubav, JER NE POSTOJI?!
U svakom drugom slučaju bar imaš šansu...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
pa naravno da je lepše , a i ide proleće :)
ne slazem se, ja sam zaljubljen u Mariu LaGuertu iz Dextera i smatram da tvoji maliciozni komentari ne mogu da poremete nasu ljubav