
Skoro iščezao pojam, sreće se u izuzetnim slučajevima, kada je niste videli nekoliko godina (ili decenija). Najčešće nestaje usled dugogodišnjeg zajedničkog življenja. Uglavnom se zamenjuje stepenom tolerancije prema istoj.
-Jao Bože, koliko sam umorna! Ceo dan na faksu!
-Da, da, samo ti studiraš ovde, ne znam kako ti je, stvarno...
-Idem da spavam, utišaj malo!
-Zaboga, ne može tiše, ne bih čuo ni sa slušalicama!
-E, super ideja, stavi slušalice!
Nakon nekoliko trenutaka
-De ugasi svetlo, smeta mi!
-Pa da se isćoravim?
-Ajde, treba da budem odmorna za sutra! Noć je za spavanje, možeš to danju da radiš!
-Evo, lepo sam ugasio svetlo, i lepo isključio ton, i neću ni da mrdnem da ti ne smetam, da ti možeš lepo da spavaš. Da Bog da se ne probudila...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.