
Čovek koji je po pitanju frigidnosti na prvom mestu, ne zato što je gej i ne zato što je toliko stidljiv, nego zato što je smotan kao sajla. Visok i mršav, bez kontrole nad svojim ekstremitetima, kada ga žena ljubi ostaje u leš položaju i ne prilazi ženama, već one njemu. Veliko je čudo kako je pomenuti glumac uspeo da se u WW2 filmovima Žike Mitrovića i Veljka Bulajića pokaže kao partizanski junak uz alfa mužijaka Batu, a da po konstituciji izgleda kao da će mitraljez šarac svakog sekunda da mu ispadne ili kao da će da se saplete i greškom u padu pobije pola voda svojih saboraca.
"Jel bilo nešto sa onim Mićom odbojkašem? Kako si prošla? Hihi!"
"Kao sa Ljubišom Samardžićem!"
"Što bre? Čula sam da ima pušku velikog kalibra? Hihi!"
"Ima mitraljez bre, ali ne zna da ga kontroliše! Prvo me je izlupao laktovima, pa je posle prdnuo i na kraju je promašio i gurnuo u ćebe! A i sve vreme je nešto krckalo, ne znam šta!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.