
Uglavnom ih je moguće naći u samom centru grada, na ulazima u tržnim centrima i podzemnim prolazima. Razgovor počinju sa ''dobar dan, da li imate vremena za jedno pitanje?'' na šta obično dobijaju odričan odgovor. Međutim ako pak vaš odgovor bude potvrdan ponudiće vam mogućnost da pomognete nekome i učestvujete u već nekoj humanitarnoj akciji na neki od sledećih načina:
1. možete dati 200 dinara za neki šašav kupon koji u suštnini ničemu ne služi
2. kupiti hemijsku olovku za 100 dinara
3. kupiti neke časopise, novine za 300 dinara
i još bezbroj drugih načina...
Uglavnom je svako bar jednom kupio od ljudi koji pitaju jedno pitanje.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Ja imam jednu razglednicu od 200 din koju sam kupio pre 2 meseca, i sada mi služi kao štit-aura, nešto tipa: "dobili ste odogvor na to pitanje, sad pali!"
+
Ja novac dajem samo direktno onome kome je potreban, a ovim "ljudima sa jednim pitanjem" po difoltu ič ne verujem! +
Ja kad dam nešto ili "kupim", bije me posle maler mesec dana, jbg.+