
Svaki kraj ima jednog, neverovatno je upečatljiv, svi ga vole i znaju. Glup, smrdi i neretko retardiran, ipak je drag, niko ne zna kako se tačno zove, uglavnom ima neki nadimak, niko ne zna gde živi i koliko ima godina. Ali opet on je tu stalno iznova, donosi radost u živote ljude koji se iznova i iznova smeju njegovim debilnim forana koje već čuli milion puta do sad.
Svaki grad/naselje ima svog lokalnog klošara. Osobu koju svi znaju, često zajebavaju, ali neretko i pomažu.
Gost: Koji je njegov problem?
Lokalac: Ma on ti je ovde lokalni klošar, car je. Izgorela mu kuća pa nema gde da živi. Čovek je cirkus, mnogo volimo kada nešto odvali.
Gost: Eee imamo i mi jednog Bobana iz kraja! Kad nešto odvali to se priča!
Svaka zgrada ima svog.Prepoznatiljiviji od lokalnog narkomana.Prepoznaje se po tome što stalno se kreće svuda u bademantilu ili prljavoj odeci koju nije menjao od minimum mesec dana.Stalno je u pijanom stanju,sve komunalije u stanu su mu isključene i neretko urinira ili povraća po hodnicima.
Bakica(izlazi iz lifta i zatiče lokalnog klošara): Dobar dan
LK(urinira po zidu): Vozdra
Bakica(ulazi u stan i krsti se)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.