Rano jutro, ti polako vučeš umorne noge. Nosiš teret znanja na plećima. A onda spaziš njegov odblesak na suncu, i krećeš u pomahnitali trk. Previše je daleko, znaš to, ali nada umire poslednja. Srce ti bije i koristiš svaki atom snage, biće dugo dok dođe drugi... Planina ti preprečuje put. Užasnuto gledaš njen crveni vrh. Posustaješ, noge te izdaju, i dok ga gledaš kako nestaje u daljini, ispuštaš krik očajnika. Znaš šta ti se piše.
Rano jutro, nosiš ranac pun svakakvih sranja na leđima. Na kraju ulice vidiš tvoj autobus kako staje na stanici. Krećeš da trčiš kao manijak. Znaš da je daleko, al jebiga, da probaš, znaš da drugi neće brzo. Ispred tebe se vuče neka baba farbana u crveno, koju nit da gaziš, nit da zaobilaziš. Ne možeš više, staješ, a bus polako, ali sigurno odmiče sa tvoje stanice. Za njim urlaš: "Pička ti materina!". Piše ti se, bogami, neopravdani.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Занимљив контраст...!
+