
Ustanička 19. Stajalište. Oko visokih borova vijuga tišina, obojena a nevidljiva kao od dima i tuđe ruke. Nije to igra unatraške - samo su malo zalutali točkovi auta od paperja i sna.
Vidim nju, i sav isprebijan sobom, skoro mrtav - udahnem joj malo onog njenog šmeka. I dodirnem zvezdice sestrice, batice.
Kao da varoš spi a čujem glasove tik uha. Odjek njenih štiklica sivih sandalica.
Plešem sam. A držim je za ruku.
Jeo je bunike!- reći će kad me vide od vazduha spravljene da ispijam njene oči što posmatraju kako ih srčem i migolje se
dok mi golicaju usne.
Došla bi kod mene i gledali bi Linča, žvakali kokice, duvali lepak...
A onda se desio mrak.
Nikada više nisam istinski video dan.
- Bio sam neko vreme ovde i pre nego sam došao. Sad nisam ovde.
- Ako prodam svoju laž za par realnih slika - umreću kao kopija.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.