
Obično deca u školi koja nikada u životu nisu uzela knjigu i kad pita njih profesor/nastavnik oni ćute. Odjednom misle da su se nečega setili i polako odgovore nesigurnim glasom. Obično taj odgovor nema uopšte veze sa tim predmetom. Ako uopšte ima veze sa tim predmetom obično onda nema veze sa lekcijom a kamoli sa pitanjem.
(čas biologije)
N: Kako se zovu najmanji organizmi Marko?
U: Ne znam
N: Ajde razmisli malo
(tišina nekih 30 sekundi)
U: Setio sam se! Legionari nastavnice.
N: Lupio si, jedva si ostao živ Marko.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.