
Izraz koji koriste raznorazni prodavci, ali posebno na pijaci, kako bi vas ubedili da kupite neki njihov proizvod i koliko god da ne zelite, oni će vas obmamiti time što će vam se zaklinjati da je sve sveze i domaće!
Mušterija: "Dobar dan, pošto grožđe?"
Prodavac: "Kilo, 120 dinara!"
Mušterija: "Da, jako je lepo, mada cini mi se da je prskano?!"
Prodavac: "A ne ne ne ne, nikako. Moje grožđe jedino nije prskano. Ja sam jedini na pijaci koji ne prska nikakvim otrovima, svi ostali prskaju. Ma 100% domaće, ne prskano. Evo za tebe 100 dinara, ako mi ne verujes, evo neka mi imanje propadne, neka mi sve propadne ako je prskano otrovima!"
Mušterija: "Ma u redu je čoveče. Daćete mi 2 kila!"
...mušterija radosna što nadje tako lepo grožđe, pojede sve u slast i zavši u bolnici od trovanja zbog preterane količine plavog kamena koja je uneta u organizam, a prodavcu ostadoše pare od prodatog groždja, imanje i pored toga nista mu nije propalo i sve mu je ostalo čitavo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.