
Izraz, koji se koristi kada ste nekom učinili neku malu uslugu, i on vas pita koliko će to, jel, da košta.Takodje ga koriste i popovi, kad idu po kućama, da svete vodicu, samo oni kažu, koliko daš, ali znaj da je hiljadu dinara.
Evo jednog primera kome sam ja prisustvovao:
-Je li majstore, koliko je to?
-Čoveče, ovo je bio petominutni posao, ne treba ništa.
-Ma, kaki bre, danas ništa nije besplatno, reci koliko, da kupiš pivo.
-Ne treba ništa, nemoj me gnjaviti.
-Reci, šta si se stiso'!
-Au, kad si navro. Ma koliko daš.100 dinara, eto.
-E, tako je u redu, ne volim nikome ja, da ostanem dužan.
I čovek koji je toliko insistirao da plati, počinje da traži po džepovima pare, i jedva nalazi tri izgužvane novčanice od 10 dinara!
Bedak...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.