
Gde god bio, u kupatilu, na drvetu, na Marsu, u Pičkovcu na Mlavi, posle izgovaranja ove rečenice, u roku od odmah, uređaj za praćenje u pandurovoj bulji će te registrovati, locirati i teleportovaće ti najnadrkanijeg mogućeg plavca (na listi za teleport su uglavnom oni kojima neko jebe ćerku ili koji žive sa taštom) , a sa kojim ne možeš da se dogovoriš.
- Brate, daj ja ću da vozim.
- Pijan si bre. Ajde beži.
- Nisam puno. Ja ću da vozim bre! Nema panudra sad.
- Dobro. Evo ti isteraj ga iz garaže.
- Važi. :klik: :brm brm: :spušta ručnu:
- :iskače na kolovoz: Dobar dan, vozačku i saobraćajnu molim. Da li ste pili nešto?
- Dideš u kurac! Pa nisam ni seo u kola! Možemo li da se dogovorimo nešto?
- Možemo. Kako da ne. U koju stanicu oćeš da te vodim?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Istina. Živa istina.
+
+++
Fala vi. Istina Johnny, sad žive u svakom žbunu pored puta. Kao pacovi.
Ko kontrolori u busu. Samo banu niotkuda.
Bukvalno iz piksle izlete. Kao da znaju