Zacementirano ubeđenje okorelih turbo-folkera, da se oni koji uporno tvrde da to ne slušaju samo proseravaju, i da se kod kuće potajno drogiraju Sekinim i JK-ovim grejtest hitovima...
- "Kako možeš da slušaš one drekavce, majke ti...?"
- "A šta treba da slušam...? Možda, "Hajde dođi taji"...?"
- "Pa vidiš kako znaš... Ma bre slušate vi to, samo se folirate."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Te "hitove" ne možeš da ne znaš. Jednostavno je tako.
+
Tu muziku je nemoguce izbeci, 'hvala Bogu' da cu onda znati sve pesme
U posljednje vrijeme s tim imam manje problema, ali da - ne možeš ih razuvjeriti, pa da im dođe sama JK i posvjedoči da ne slušam.
Hahahaha,ima i ''To tebi neko rek'o da je to kao KUL,pa ti glumiš da slušaš!'' To je uglavnom od roditelja.