
Kada sve bitno postaje trivijalno i samo je važno da su ti obezbeđene osnovne životne potrebe.
-Majka, jesi mi videla pasoš, polazim za 10 minuta?!
-Ajoj, crni Nikola, pa gde si pošao tako!? Hoćeš da se smrzneš tamo?!
-Pusti to, majka, idemo u Grčku tamo je toplije nego ovde.
-Ma pusti ti te priče. Ja sam ti spakovala, za svaki slučaj i onu crvenu jaknu, a ponesi sad ovu.
-Dobro, poneću, nego jesi mi našla pasoš?
-Čuvaj pare u onoj pregradi na zakopčavanje i novčanik nikad u zadnji džep. Komšiji Milančetu tako ukrali 50 evra u Španiji!
-Dobro, dobro, nego pasoš...
-I nazovi čim stigneš. I pazite s kim pričate tamo.
-Majka, ako ne nađem pasoš neću ići nigde!
-Spakovala sam ti hanzaplast, kremu i sprej protiv komaraca. Šta si hteo ono da me pitaš?
-!!??
-Evo ti pasoša, jutros sam ga izvadila iz tvoje fioke da se ne zagubi.
-E, tako! Odo' sad, moram da stignem bus. Ljubim te.
-Ne znam da l' da ti spakujem ove pršute za put i malo sarmice.
-U pravu si. Spakuj ti, zvaću ja taksi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.