
Kada ti dođe u goste to je obično neka nepomična "stvar", koja bulji u tebe, toliko dugo, ne skidajući pogled, da se zbuniš. I onda, naravno, počne da vrišti, da stakla popucaju i svi ga/je smiruju, opet zureći u tebe kao u čudaka, pravdajući se da je uvek takav/va. A posle toga postane mali tasmanijski djavo i isprevrće sve po kući.
-Aaaaaa vidi ga/je kako je sladak/tka. Bebiceeeeeee...
-(tišina i buljenje)
-Bebo mala (pa ga/je štipneš i ceriš se).
-(opet tišina i buljenje)
-(onako zbunjen/a) Hoćeš mi reći kako se zoveš?(osmeh od uveta do uveta)
-(Namešta facu za plakanje, kao da sisa limun, oči se pune suzama i... vrisak! Zacenio/la se.)
*opet svi bulje u tebe kao u ludaka, smiruju dete (bebu), i smeskaju se kako se odjednom rasplakao/la. -.-"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Mnogo me nerviraju bebe. Sebicnjakinje jedne! :)
+ Aplauz. Jao i mene nerviraju bebe, uf
Mrzim bebe!
Šta vam je, bre...? Meni se to nikad nije desilo. Mene bebe bas vole. Čim me vide useru se od srece :)) +
hahaha...meni se ovo redovno desava :D
Hahahahah Genijalno!!!! xD
Buci, buciii... (ostalo znas) -.-'
xD
+++++++++++