
Generacijski jaz medju decom je uobičajena pojava koja sa sobom nosi različite forme nadmudrivanja. Mladji obično teže da dostignu nivo starijih, a ovi drugi pak da zadrže poziciju jaceg. Najčešći razlog prepirke je potreba jednog za privatnim vlasništvom drugog. Pri čemu onaj koji je u poziciji da traži mora proći kroz jedan vrlo specifičan psihološki test, koji od njega zahteva da ostane pribran (mada su, istina, šanse za to male) i izvojeva pobedu, a zatim i dobitak.
- Hoćeš da mi daš jednu štanglu tvoje čokolade?
- Neću!
- A molim te, što si takva?
- Ma ne dam bre, što si pojeo svoju?
- A ajde molim te, samo jednu.
- Marš bre, ne dam.
- Što si takva? Ja bih tebi dao.
- Ma dao bi mi govno. Ćao bre, ne može.
- Znači nećes da mi daš?
- Jok.
- E videćeš, kad tebi bude nesto trebalo...
- Dobro, 'ajde, evo ti jedna...
- E sad neću!
- Dobro ne moraš...
...
- Aj mi daj sad...
- E sad ja neću, malopre sam htela, al sad neću za inat.
(i tako u nedogled)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.