Do pre par godina, tacnije pre izlaska cuvenog WoW-a, mana je imala drugacije znacenje u srpskom jeziku. . . Tada je mana bila neka osobina, ili losa navika coveka, a sada, kada kazete rec MANA, odma pomisle da ste okoreli nolifer i igrac WoW-a . . .
A: - moja mana je to sto sam brzoplet. . .
B: - brate, jel mana ono iz WoW-a?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Stvar je u naglasku, tj. akcentu. E sad nemoj da me pitaš koja od te dve reči ima kakav akcenat, zaboravio sam. :) Mislim, barem tako ja razlikujem karakterne osobine od magijske moći. I to, i nisam kreten pa da ne znam da u kontekstu prepoznam o čemu se radi. Ako ovaj iz tvog primera ne zna da poveže brzopletost i manu, onda stvarno... Ne bih ja sa takvima bio ni u istoj sobi, odmah opadne prosečni koeficijent inteligencije prostorije. :) Ali, nešto sam dobre volje danas, pa ipak ide plus. +