
Do pre par godina, tacnije pre izlaska cuvenog WoW-a, mana je imala drugacije znacenje u srpskom jeziku. . . Tada je mana bila neka osobina, ili losa navika coveka, a sada, kada kazete rec MANA, odma pomisle da ste okoreli nolifer i igrac WoW-a . . .
A: - moja mana je to sto sam brzoplet. . .
B: - brate, jel mana ono iz WoW-a?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Stvar je u naglasku, tj. akcentu. E sad nemoj da me pitaš koja od te dve reči ima kakav akcenat, zaboravio sam. :) Mislim, barem tako ja razlikujem karakterne osobine od magijske moći. I to, i nisam kreten pa da ne znam da u kontekstu prepoznam o čemu se radi. Ako ovaj iz tvog primera ne zna da poveže brzopletost i manu, onda stvarno... Ne bih ja sa takvima bio ni u istoj sobi, odmah opadne prosečni koeficijent inteligencije prostorije. :) Ali, nešto sam dobre volje danas, pa ipak ide plus. +