
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Jedan sedi 8 jebenih sati na poslu pored mene!!!!!
"SrdaĆan pozdrav!"
"Na Vašem raĆunu ima oko 5.000 din.!"
"Voz Čira???"
smešno, dok ne postane žalosno...ma super nam je...treba živeti sa tim...
jbg....Sarajlija možda....
Ja živim s jednim takvim pa ti vidi.
E ovo je moj fah. Vidi, ljudima bi trebalo ustvari čestitati što se "poigravaju" sa č i ć. Naime, njihov jezički osjećaj im pravilno signalizira da je broj riječi koje se razlikuju samo na osnovu č i ć veoma mali (zapravo samo "čar" i "ćar"). Stoga je vremenom došlo do ove situacije. "P" i "b" bi bio veći problem nasumično zamijenjivati: "par" - "bar", "para" - "bara", itd. U suštini, ja razliku odlično poznajem ali ljudi oko mene baš i ne. Al' to je simpatično. Mislim da će se vremenom (živi bili naši unuci pa vidjeli) glasovi č i ć u Hrvatskoj i BIH "ortografski prezentirati" jednim slovom.
I što reče jedan moj profesor lingvistike: "Izgovarajte kako hoćete, to je sasvim ok, al' ipak nemojte pisati "ćetka"." ;) To znači da je proces dobrano u toku, ali još nije završen.
Ah, da: isto se odnosi i na par "dž"-"đ".
Pa ne znam da li se tvoj profesor lingvistike uopste moze nazvati takvim kad preporucuje da se izgovara kako ko hoce. Macici, pacici, cetredesetcetiri to sve zvuci dosta besmisleno ako se ne izgovori kako treba.