Netom po zavrsenoj Akademiji,lutao je Marko ulicama glavnog grada. I negdje u sumrak u nekom uglu sretne neku Ciganku kako prosi,sazali se i dade joj neku sitnu lovu. Ciganka ga odmjeri,dopade joj se naocito momce i odluci da ga nagradi. Zovnu ga,tutnu mu neku flasicu u ruke i nasavjetova da je popije veceras prije spavanja ako zeli sebi dobra u buducnosti. Marko mlad,zelen poslusa je i popi onu tekucinu pred spavanje po savjetu.
Od iduceg jutra njegov zivot vise nije bio isti. Poce da se mijenja. Probudi se kad lezi pored krasne zene. Prvi put je vidi al'zna joj ime. Cimnu on nju stidljivo i sapnu : "Ema,Emice"a ona se cimnu i samo rece :"Gospode Boze,Dragisa radim u drugoj smeni,ne budi me".
"Da,da" promrlja i shvati da je on Dragisa...da,da misli on dok se krece prema toaletu nepoznatog stana koji mu je totalno poznat. Na vratima se susretne sa plavim golobradim deckom spremnim za skolu koji mu zatrazi neki dinar."More majke ti ga sasave i nevaspitane"vrisnu Dragisa dok je decko trcao prema izlaznim vratima.
U hodniku se srete sa podbulim covjekom,crvenih ociju,ocigledno nenaspavan sa alkohlonim oreolom..."More evo i njega nakon cele noci ko zna gde je bio.Kad uzmem motku ima da vam je slomim na ledjima majke vam ga sasave i bezobrazne".Podbuli covjek mu samo dade svezanj novcanica i odgega do svoje sobe.Halapljivo brojeci novcanice,cuo je zenski glas iza sebe. Neka djevojka crne uvijene kose sa carapama "Udarnik"na nogama je govorila : "Svako jutro u kuci je galama,gungula,svadja a ja umorna dodjem sa proba,pa dokle vise"?
Marko zbunjen i neodlucan se spremi i krenu na posao ali ne prema Akademiji ili pozoristu vec prema trgovackom preduzecu gdje je saznao da mu se direktor zove Biberovic,da ga mrzi Kurcubic,da mu je sekretarica Zivadinka,da je na sudu sa Pasalicem i da mu je nadimak Giga.
Nakon radnog vremena dodje Giga kuci. Tisina,nigdje nikoga. Prilegnu malo covjek da odmori,zbunjen je i usni. Kad se probudio nadje se na ladji na Dunavu. Al'je to bio momenat iznenadjenja. Oko njega gorstaci,utuceni,pokunjeni,izmoreni. Ladja se krece prema Zemunu a on gleda u Beograd. No to nije onaj Beograd koji on zna vec neki mali,stari,prljav..gleda on desno kad Turci!!!! Koje iznenadjenje.Svi psuju,cuju se puske,topovi,veliki i silan narod se otisnuo ka rijeci da predje obalu a njega nazivaju gospodarom. Shvati da je..Karadjordje..uh Bog te...sjede Marko od iznenadjenja,shvati da je 19 vijek,da Srbija pada,da je on Veliki vozd,gospodar srpski. Na njemu crna stara nosnja i sablja..gleda u Mladena sto se skvrcio na dnu camca,gleda u onaj narod sto pokusava pobjeci turskom zulumu i pomisli da nesto kaze. Ucuta,prokunu ciganku i shvati da je do vjecnosti zarobljen u Giginom i Karadjordjevom tijelu. Dignu se,dize sablju i ugleda usamljenog konjanika na obali. Nije bio siguran da li je to Milos Obrenovic ili Aleksandar Bercek...
