Riječi kojima te, dok si još klinac, ćale i keva, nakon 'Laku noć deco', šalju u sobu, ne po kazni, nego jer si mali smarač a i oni bi se drapali.
Rasteš, pa ako si sretnik, ponovo se sretneš sa istim riječima u nekom post-adolescentnom dobu, kada te cura, zagorela, nakon nekoliko dana danka u krvi, poziva na višesatnu seks terapiju u krevetu.
Porasteš još malo, mada Ona tvrdi drugačije, a Ona - to više nije tvoja cura, već tvoja žena, a ti više nisi sretnik, nego samoproklamovani baksuz. E da, te riječi, sada Ona koristi u tri noću, ovaj put po kazni, da te pijanog pošalje što dalje od kauča koji je zaposjela...
Pa stariš, počneš i sam da koristiš ono slatko 'Marš u krevet' sa početka.
I, pri kraju, dok lutaš hodnicima staračkog doma, kao senilni udovac, sisata medicinarka te stalno tjera u sobu tim riječima.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.