
Član genealoškog stabla jednog Nikšićanina:
JA - TATA - ĐED - PRAĐED - MEĐED.
Jedna od retkih reči koja je uvek u muškom rodu. Elem, medvjedica, međedica i mečka su reči strane prosečnoj osobi poreklom sa zapadnih strana. Nezavisno od pola i uzrasta, međed je međed. Masculinum tantum!
U rodnoj grudi:
- Joj, tata, vidi mečići u polju!
- Bjež'mo odavle, ako im mater dođe...
- Kakva mater?
- PA MEĐED, KRU' GA JEB'O!
Dokumentarac:
- Vidi ovo, sad će da se pare?
- Ko?
- Medved i mečka!
- KO?
promoli se do televizora.
- A, međedi! Reci, tako, brate dragi. Ja to ''mečka'' ne kontam iz prve, ženski međed je to kod nas.
Debela devojka iz odeljenja do vašeg sa primetno velikim crnim dlakama na licu. Kada krene ka vama osećate se kao nezaštićeni šumar koga juri medved…
-I ja tu prospem neku foru, a ona meni kaže…
-Beži, beži!!!
-Ma stani, bre…
-Međed… Beeežiiiii!!!
-Kakav međed?! Stani!!! Kakav međed, šta bunca ovaj… Jao, gledaj ovog gabora, ne bih je obradio ni drškom od sladoleda.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.