
Obično melodija neke pjesme koja ti se i ne svidja nešto pretjerano ili ti se u gorem slučaju ne svidja uopšte, jednostavno si je čuo na radiju, u lokalu, neko je pjevušio, milion varijacija, samo jedna dijagnoza-izluđivanje na tenane.
Pijan, kraj večeri, vračam se kući. Prolazim kraj jednog lokala, tu se i dalje čuje muzika. Iz lokala izlazi poznanik. Počnemo neku neobaveznu temu, i provedemo nekoliko minuta u razgovoru. Tokom našeg razgovora, iz lokala se čula neka novokomponovana, i melodija toga mi je ostala u glavi. Pozdravim se, pođem kući, i usput mahinalno počnem da mumlam melodiju tog sranja kog sam čuo. Ležem u krevet, ne mogu da zaspim, čujem samo tu muziku u glavi. Nekako zaspim, probudim se, melodija mi u glavi. Lagano ludim, vidim leprikone i jednoroge, al melodija i dalje u glavi. I prestala je jednom-kad sam čuo neku drugu takvu. Joj majko!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.