
Srpski (po jezičkoj pripadnosti) bosanskohercegovački (geografski) pisac druge polovine XX vijeka,koji se izjašnjavao kao Srbin, a s obzirom da je pripadao muslimanskom korpusu u BiH, predmet žestokih rasprava. Imao neke probleme sa organizacijom OZNA (ubili mu brata pa je, po legendi, na osnovu toga napisao jedno od svoja dva najpoznatija djela - Derviš i smrt). Drugo je Tvrđava. Smatra se istaknutim pripadnikom bosanskohercegovačkog istorijskog realizma, uz Ivu Andrića, što prevedeno znači da je volio da piše romane o prošloti, i to o periodu kad su Turci bili sve i svja ovdje.
Inače, to njegovo deklarisanje sebe kao Srbina je bilo izvor komplikacija za "friško nacionalno osviještene" Srbe, otkud to sad Meša pa Srbin.
Situacija s kraja devedesetih. Lokacija - ispred knjižare pored Hotela Balkan, Beograd.
Neki lik, matorac od jedno pedesetak, njegovana brada, torbica preko ramena, gleda u izlogu komplet knjiga Meše Selimovića:
"E umro bih ne bih znao da se ovaj lik zvao Meša (Meeeeeša, dugo E) a ne Neša!"
Pisac o čijem bi nacionalnom identitetu svi mogli ispredati priče danima, a čije knjige mnogo više zaslužuju takav tretman.
...Meša Selimović je JASNO rekao DA ON SPADA U SRPSKE PISCE, bla, bla, bla...
Jesi pročitao "Tvrđavu"?
Nisam!
Jesi pročitao "Derviš i Smrt"?
Nisam!
Onda začepi!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.