
Nadimak saobraćajnog pandura koji je više puta zažmureo na jedno oko nego što se Zemlja okrenula oko svoje ose.
- Dobar dan! Vozili ste 83 na sat, a dozvoljeno je 65. Vašu vozačku dozvolu, molim!
- Stvarno se izvinjavam (daje vozačku dozvolu iz koje viri 100 evra), ali nisam video znak ograničenja brzine, vidite da mi sunce bije u oči. Možda bi mogli da zažmurite na jedno oko i da mi progledate kroz prste ovaj put?
- Sinovac (i ne pogledavši je, vraća "ispražnjenu" dozvolu), sreća tvoja što sam danas dobre volje, teraj to i pamet u glavu!
- Hvala i prijatan dan!
Minut kasnije, u autu:
- Brate, kakva sreća, kako si znao da ga možeš potkupiti?!
- Znam čoveka! Ovo je bio Ljuba "migavac", taj zatvara oči k'o Šaban kad peva!
- A kad si položio, nisam ni znao, da častiš!?
- Ko je, bre položio? Ovo je ćaletova dozvola!
Šumasdijski naziv za zelene šljive.
Dok smo bili deca, nismo mogli da dočekamo da šljive sazru, već smo ih jeli zelene. Stariji, zabrinutu za godišnji rod rakije, plašili su nas da će nam se ''iskrivu usta''!
Estetski detalj na kolima na ulicama Beograda.
Архаични уређај који се користи за сигнализацију правца скретања, у Београду избачен из употребе због обдарености већине возача телепатским способностима.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.