
Za vreme turbulentnih devedesetih, ono što su s vremena na vreme reklamirali, (ali ne i prodavali) dileri deviza po Beogradu, čim bi videli da dolaze džukci.
(Tip u crnoj kapi-niklsonki i crnoj perjanoj jakni, sa podebelim svežnjem novčanica u ruci, na Zelenjaku ili ispred Merkatora, naizgled samom sebi u bradu):
-...dev'ze, dev'ze, dev'ze, dev'ze, marke, dolari, dev'ze, dev'ze, dev'ze, dev'ze...
(Krajičkom oka primećuje mogućeg policajca u civilu kako ulazi u kadar):
-...dev'ze, dev'ze... MIIII-moze, mimoze, mimoze...
(a nigde mimoza, ni na vidiku).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.