
Nije njemu cilj da spreči rat već da ga prekine na vreme. Nepristrasni sudija koji svira za kraj utakmice ili samo poluvreme.
Lawful good po svim standardima njegov cilj je najprestižniji od svih. Mir i to onaj belosvetski, onaj za kojim svaka misica zavapi u pobedničkom govoru. Međutim nije uobražen. Pre svega je zabrinut, i poziva obe(ili koliko ih već ima) strane na dijalog. Pošto je to, gle čuda, neizvodljivo kao najpametniji donosi prihvatljivo rešenje. Prihvatljivo njemu pre svega.
Jedna strana će se uvek buniti, obično ona manje jednaka. Tada se prelazi na prijateljsko nabeđivanje i cimanje tipa "Burazeru svi mi naručujemo Lava zašto samo ti piješ Jelen". Kad pasivna agresija ne uspe mora se, uz veliku odgovornost i žaljenje, preći na čistu silu. Rat za mir? Što da ne, ionako cilj opravdava sredstvo.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Zanimljivo gledište, pogodilo ovo poređenje sa loful gud.