Prijava
   

Mišak

Od Miše višak.
Niti je to bilo kakav višak, niti je to bilo koji Miša.
Svrstan u redove magacionera, s početkom svoje karijere Miša je obećavao svojim poštenjem. Uvek mu se moglo verovati i stoga mu je, kao takvom, i poveren odgovoran (al' ruku na srce ne i nešto komplikovan) posao. Sa zadatkom da prati primanje i izdavanje robe iz magacina i obavezom da sankcioniše svaki pokušaj prevare (bilo u količini ili kvalitetu), Miša je decenijama odolevao čestim pritiscima da podlegne prevari zarad (pored ostalog) i svoje koristi.
I nije podlegao.
Kratko mu je do penzije i, rekao bi ''sitnoo'' dosluženi pomoćnik nišandžije. Ostario je Miša, projahalo je preko njega šefova, promenila su se i pravila, a osavremenila roba. Sve je novo i svakakve je drugačije robe. Samo je Miša isti. Donekle.
Dozvoli i on sebi sada da, ponekad (mimo za njega novog propisa), ostavi izvan magacina neku robu za koju po ličnoj proceni nije imao osnova da je primi ili bi mogla da prenoći ispred vrata. Tako nezaštićena i na oko upadljiva, ta roba je svakom poslodavcu višak. Ali starijima, i u toj firmi osedelima, ona nije višak - nego, od srca Mišak. Baš kao i Miša, stari olinjali mačak koji nikoga ne dira i ni od koga ništa ne traži, a znajući da mu se bliži kraj radnog veka slabo ko ga i njega uznemirava. A opet je tu. Takva roba, taj mišak, sedi tu i leba ne traži a provereno nikome nije ozbiljnije ni primamljiva za otuđenje. Čak i da jeste, Mišina je i ne dira se. Do uknjiženja.

- Šta će koji kurac ovi risovi papira ovde?!? Na hodniku imamo višak, a ovi iz finansijskog kukaju da im fali?!?
- Ne smemo to da diramo šefe. Neki magacioner je to ostavio ispred i kad ih pitam svi ko omađijani govore ''Kakav višak, budalo, to je mišak. Ne diraj!''

Komentari