Ono što u Srbiji moraš da imaš za svaku stvar, osobu, predmet ili pojavu ma koliko ona apstraktna bila. Opcija "uzdržan" ne postoji a neopredeljenost se tretira kao neki vid mentalne zaostalosti. Jedan je od uzroka naše opšte podeljenosti po pitanju svega i svačega.
1)
-Pero, za koju si ti stranku, nikad te nisam pitao?
-Nisam ja ni za koga, mene politika ne zanima.
-'Aj nemoj da sereš, evo 'vako, jesi za Evropu?
-Pa jesam...
-Aha, ti si jedan od onih, nisam znao da si takav, mislio sam da si "naš".
2)
-Brate jel bi jebao ti moju devojku Gagu?
-Kakvo ti je to pitanje?!
-Ozbiljno te pitam!
-'Ajd batali me čoveče.
-Bi ili ne bi?
-Pa da ti nije devojka onda bih verovatno.
-Jebi se bre majmune, i ti si mi kao neki ortak.
3)
-Ko ti je bolji prijatelj, ja ili Milun?
-Žiko ne zajebavaj, šta me to pitaš. Ne pravim razliku.
-Odgovori mi bre kad te pitam!
-Pa njega znam duže i češće se viđamo ali...
-To je to Milune, raskidam kumstvo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ja ne navijam za tebe.