
Zaplet počinje onda kada neko u društvu shvati da je on izvor jarčevine, opojnog mirisa nogu ili pazuha, ili kad isti svesno pusti tihog ubicu. Gotovo uvek upravo taj izvor probije led i prvi se zapita naglas ko ili šta se to oseća, a rasplet se svodi na optužbu nekoga ili nečega sasvim trećeg, iako svi potajno znaju da je izvor neko od njih.
A: Neka ova fota, neka ova fota u'vati Stoju za guzicu.
B: Hihihi, stoko! Zašto uvek mene?
A: Htela si da igraš masne fote, jebiga. Gile, na tebe je ispalo.
C: 'Ajde Stojo, naguzi se.
D: Bože, koji debilizam! Ti si Stojo još luđa od njih! Ne bih im se naguzila ni da mi plate.
A: Gile, tvoja je flaša. Nego, osećate li kako nešto smrdi?
C: Užas, tebra. Ne mogu da dišem.
B: Ma sigurno nešto spolja, otvoren je prozor.
A: Baš to.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
he he, masne fote, na to sam i zaboravio... eo +